Nadežda Petrovič (Čačak, 1873 – Valjevo 1915)
Nadežda Petrović se rodila u Čačku gde su njeni roditelji Mileva i Dimitrije Mita Petrović radili kao učitelji. Zbog Mitinog posla porodica se najpre preselila u Kraljevo, a potom u porodičnu kuću Mitinog oca u Beograd gde je završila Višu žensku školu i položila ispit za nastavnicu crtanja u srednjim školama. Bila je učenica kod slikara realiste Đorđa Krstića, a pohađala je i školu Kirila Kutlika. Na dalje školovanje u Minhen odlazi 1898. godine. Zbog nemogućnosti da pohađa zvaničnu akademiju, jer nije postojalo žensko odeljenje, uči i usavršava se u ateljeima kod Antona Ažbea, Julijusa Ekstera i Angela Jankea. Prvu samostalnu izložbu imala je u Velikoj školi u Beogradu 1900.
Po povratku iz Minhena, od 1904, angažuje se u domovini oko Prve jugoslovenske umetničke izložbe, osnivanja Društva srpskih umetnika Lada i Prve jugoslovenske umetničke kolonije u Sićevu. Radi kao nastavnica crtanja, izlaže na mnogobrojnim izložbama i istovremeno se angažuje na društvenom polju – jedan je od osnivača organizacija Kolo srpskih sestara i Narodna odbrana, pomaže stanovništvu u okupiranim oblastima Stare Srbije i Makedonije. Na studijski boravak u Pariz odlazi 1910. godine. U Beogradu 1912. godine otvara slikarsku školu. U balkanskim ratovima i Prvom svetskom ratu učestvuje kao dobrovoljna bolničarka preživljavajući sve strahote ratnih zbivanja i teško obolevši. Umrla je od tifusa u Vojnoj bolnici u Valjevu 3. aprila 1915, gde je bila na dužnosti dobrovoljne bolničarke.